Prošlo je punih šest godina mog rada na kros ligi, klupskoj stranici i koječemu. Nekad je bilo ovako, nekad onako, nekad bolje, nekad lošije, ali uvijek sam se trudio da to sve bude barem prihvatljivo. Pomalo sam počeo osjećati umor i od tih 156 odrađenih kola kros lige, rada kao tajnik, blagajnik, rada na brzom hodanju...

Mnogi ste mi željeli pomoći, nekom se jesam, nekom i nisam javio, ne zato što sam želio sve raditi sam i podcjenjivao tuđu pomoć, već mi je često puta jednostavnije i brže napraviti nešto sam, nego zvati i objašnjavati što tko treba napraviti.

Tokom zadnje dvije godine pojavile su se tri osobe koje su pokazale želju preuzeti nešto rada u klubu, pa od ove godine moj posao preuzimaju Božica, Mladen i Robert, što mislim da je daleko zdravije, jer će tako moj posao biti podijeljen na tri osobe i sigurno će biti daleko bolje napravljen. Zapravo četiri osobe, jer sam ostao blagajnik i dopredsjednik kluba, te ću se „na terenu“ pojavljivati redovito na nasipu i Maksimiru svako kolo kros lige koje je neparnog datuma.

I samo još za kraj:

Stalno imam osjećaj da je zapostavljena, nitko ju ne hvali, pa ću ja to još jednom na sav glas napraviti:

Veteranice i Veteranci, svi koji čitate ovo, zastanite sekundu, razmislite što znači 11. mjesto na svjetskoj IAAF-listi, 1.kategorija sportašice HOO za našu Mariju Vrajić, samo 12 atletičarki i atletičara ima taj status u Hrvatskoj atletici, a siguran sam da je ona jedina tog statusa koja nema i ne dobiva ama baš ništa ni od koga. Marija, svaka ti čast!

Zdravlje, veselje...ma znate već